O povijesti župe.

Karaševo se nalazi na zapadu Rumunjske blizu grada Rešice. Župi Karaševo pripadaju crkve "Uznesenja Blažene Djevice Marije" iz Karaševa, "Sv. Jakob" iz Nermiđa, "Rođenje Blažene Djevice Marije" iz Jabalča.

Prvi pisani dokumenti spominju Karaševo kao naseljeno mjesto 1230. godine. Sve ukupno u općini Karaševo živi 3.250 stanovnika (Karaševo 2.437, Nermiđ 598, Jabalče 225). Velika većina stanovništva (87%) je rimokatoličke vjeroispovijesti, hrvatske etničke pripadnosti.

U starim arhivskim zapisima karaševska crkva se spominje 1641. Franjevac Ivan Dežmanović je došao u travnju 1641. godine na ove prostore, prema ostavljenim zapisima, "popravio drvenu crkvu, i izgradio župni dom". Dugo vremena župom su upravljali franjevci, do 1720. kada ulogu pastoralne brige o zajednici preuzimaju isusovci. Isusovci su odigrali vrlo važnu ulogu u životu naše zajednice, posebno svećenik isusovačkog reda Mihovil Lovinich. Isusovci su osnovali prve škole na materinjem jeziku u sklopu katoličke crkve. Autori knjige "Contributii in istoria invatamantului din Banat" Petru Radu i Dimitrie Onciulescu spominju godinu 1722. kada se je osnovala katolička škola na materinjem jeziku. U školskim zapisima stoje imena lokalnih učitelja koji su radili u katoličkoj školi. Spominje se: Petar Turniu, Marku Dobre (1781.), isusovac Mihovil Lovinich, Petru Nikola (1784.), Markus Vaka (1784.).

Gradnja najstarije crkve u župi, crkva "Uznesenja Blažene Djevice Marije" iz Karaševa započeta je pod budnim okom isusovca Mihovila Lovinicha 1720. godine. Bila je posvećena i završena 1726. godine. Redovnik isusovačkog reda Mihovil Lovinich 1730. godine postavljen je za svećenika župe i obavlja dužnost do 1740. godine kada u župu dolaze franjevci i preuzimaju ulogu brige o zajednici, ostajući u našem kraju do 1790. godine. Franjevci su 1770. godine nadogradili crkvu i produžili dio na kojem se nalazi sanktuar. Svećenik zaslužan i čije ime se spominje u crkvenim knjigama, zadužen za izgradnju sanktuara je Mihovil Grozdić. Počevši od godine 1800. u nasu župu dolaze svećenici namješteni od biskupa koji ne pripadaju crkvenim redovima. Vrijedi spomenuti koji su bili. U zadnjih 150 godina u našoj župi služili su crkvu slijedeći svećenici: Ioan i Paul Karacsiony, Franja Delin, Martin Halkovci (kapelan), Antun Rasel, Juliu Vinci, Adalbert Kakos, Janos Nemeth, Johann Koch, Petar Domanjanc (prvi karaševski svećenik, služio je počevši od 1959 do 1963), Todor Katić, Katić Đurec.

Dakle, 1726. gradnja crkve je završena, 1770. izgrađen je sanktuar; 1800. započeta je gradnja tornja na crkvi, 1809. gradnja se zaustavlja zbog nedostatka materijalnih sredstava, 1828. opet se započinje gradnja tamo gdje se je stalo, da bi se nadogradio toranj samo do sata, tek 1853. toranj je završen i na toranj se postavlja krov. Treba spomenuti, svećenika koji je započeo gradnju tornja zvao se Andrija Reihard. U tome periodu, točnije 1817. naša crkva je pretrpjela prisilno uzimanje crkvenih zvona. Tog perioda Europa je preživljavala burna vremena, Napoleonovi ratovi tutnjili su Europom, tako da niti mi nismo bili pošteđeni povijesnih zbivanja. Kada se govori o fazama izgradnje crkve u Karaševu onda ljudi pamte da 1975. godine crkva je bila oslikana, svećenik Todor Katić je brinuo o radovima, dok povijesni fakti govore da prva freska bila je napravljena 1870. Crkvene knjige govore da radove je završio neki stanoviti umjetnik koji je došao čak iz Beča i da župljani, točnije lokalni ovčari, platili su vrijednošću "svi ovčari su dali jedan dan prikupljenog mlijeka". Godine 1875. u našu crkvu donešena je slika "Uznesenje Blažene Djevice Marije" iz Beča. Slika je dopremljena brodom do Bazijasa, otuda do sela mještani su dopremili sliku noseći je na kočiji. Nešto kasnije 1895. crkva je bila opremljena i s orguljama. Orgulje su bile donesene iz Arada od firme Dankl Anton.

Nasa župa je trpjela velike razlike u demografskim podacima, prije 100 i nešto godina, točnije 1902. u našoj župi bilo je registrirano vise od 5.200 vjernika, danas statistike pokazuju nešto vise od 3.000 vjernika. Tih davnih godina naši preci zajedno s župnikom odlučili su da produže i nadograde crkvu do bunara koji se nalazi iza sanktuara (oltara) i nadograde toranj s još 10 m visine. Odlučeno je da se izgradi kapela na "Kalvariji" da bi bilo mjesta gdje da se služi sveta misa dok radovi traju. Godine 1902. na mjestu kojeg mi zovemo Kalvarija izgrađena je kapela "Uzvišenje svetog kriza" pod paskom svećenika Martina Holkozia. Kasnije planovi o nadogradnji crkve bili su napušteni, započeo je rat i odustalo se od proširenja crkve do bunara. Započeo je Prvi svjetski rat, 1918. vlasti oduzimaju tri crkvena zvona, ostaje samo jedan, 1925. župa dobiva tri nova zvona, dva velika jedan srednje veličine. Isto tada svećenik Juliu Vici odlučuje pomaljati staru fresku. Crkva ostaje neoslikana dugo godina, tek 1975. karaševski svećenik Todor Katić započinje radove slikanja nove freske u crkvi. Pokušava se rekonstrukcija stare freske, dio slike se obnavlja prema staroj fresci, i to dio koji se odnosi na "Rođenje Isusovo" iznad malog oltara "Lurdske Gospe" i "Krštenje Isusovo" kod malog oltara "Srca Isusovog". Godine 1974. crkva u Karaševu bila je pokrivena limom, zaslugom svećenika Todora Katića. Isto zaslugom svećenika Todora Katića 1970. izgrađena je crkva u Nermiđu i 1974. crkva u Jabalču. Kasnije 1980. bilo je saliveno novo crkveno zvono koje nažalost je puko i trenutno se ne koristi.

Trenutno u karaševskoj crkvi sluzi svećenik Petar Rebigila koji je rođen 1973. godine, završio svećeničku školu u Alba - Juliji 1999. godine, i koji je obavljao pastoralni radi u slijedećim mjestima:
- Dudeștiul Vechi (1999 - 2001)
- Breștea (2001 - 2001)
- Timișoara (2001 - 2002)
- Arad (2002 - 2003)
- Moldova Noua (2003 - 2004)
- Reșița (2004 - 2006)
- Moldova Nouă (2006 - 2014)
- Carașova (2014 - - )

Izvori
- Deleanu, Marcu Mihail (1999). . Reșița: Banatica;
- Historia domus Crassovenis;
- Bilješke prikupljene od usmenog pripovjedača gospodina Marke Dobre iz Karaševa.