Marijin zivot
U Novom zavjetu piše malo o Marijinom ranom životu. U Bibliji se ne navode imena njenih roditelja. Iz drugih izvora i tradicije, zna se da se oni zovu Joakim i Ana. Po predaji, dugo nisu mogli imati djece, molili su se Bogu i Ana je rodila Mariju u poodmakloj dobi. Katolici vjeruju, da je Bog unaprijed izabrao Mariju, da bude Bogorodica i da je Marija od prvog trenutka svoga postojanja bila slobodna od istočnog grijeha te bilo kojeg osobnog grijeha, jer je od Boga dobila posebne milosti. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Marija je bila rođakinja Elizabete, žene židovskog svećenika Zaharije iz razreda Abijina (Lk 1,5). Oni dvoje su roditelji Ivana Krstitelja, Isusovog preteče. Marija je živjela s roditeljima u Nazaretu u Galileji. Upoznala se s Josipom iz Nazareta, koji je bio kraljevskog roda, potomak kralja Davida, ali je bio siromašan tesar, pravedan i pošten mladić. Sklopili su zaruke. Prije svadbe živjeli su odvojeno i u to vrijeme, Bog je poslao anđela Gabrijela Mariji u Nazaret. Anđeo je pozdravi riječima: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! (Lk 1,28)" Marija je zbunjeno razmišljala kakav je to pozdrav. Anđeo je nastavio i prenio joj poruku: "Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. (Lk 1,32-33)" Marija je pitala anđela: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34)" Gabrijel joj je objasnio, da će začeti po Duhu Svetome i dao joj primjer njene rođakinje Elizabete, koju su smatrali neplodnom pa je Božjom pomoći začela sina u dubokoj starosti. Marija je povjerovala i pristala: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1,38)" Tada je Marija začela Isusa. Bog je želio njezin slobodan pristanak.
Marija je pohodila rođakinju Elizabetu, koja je bila trudna (Lk 1,39). Pri susretu Elizabete i Marije, Elizabeti je zaigralo dijete u utrobi. Tako je to bio i susret njihovih sinova - Isusa i Ivana Krstitelja. Elizabeta naduhnuta Duhom Svetim povikne: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Lk 1,42)". Hvalila je Mariju jer je povjerovala. Nakon toga, Marija je izrekla hvalospjev Bogu: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom... (Lk 1,46-55)". Marija je pomagala Elizabeti, a nakon tri mjeseca vratila se kući. Josip je tada primijetio, da je Marija trudna. Našao se u velikoj tjeskobi. Marija je šutjela i nije objasnila što se dogodilo. U to vrijeme, za nevjeru neki su bili i kamenovani. Josip je odlučio, da će potajno napustiti Mariju i povući se, nije želio da Mariju kazne i osramote. Noć prije, nego je planirao otići, u snu mu se ukazao anđeo Gospodnji i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt 1,20)" Prema židovskom običaju, otac je imao pravo dati djetetu ime, Josip je dobio tu čast. Josip je uzeo Mariju k sebi i vjerojatno su imali svadbenu svečanost.
Približilo se vrijeme Isusova rođenja. Rimski car August zapovijedio je, da se provede popis stanovništva. Svatko je trebao ići u grad svojih predaka. Marija i Josip bili su iz roda kralja Davida pa je za njih popis bio u Betlehemu. U Starome zavjetu je prorokovano, da će se Mesija roditi u Betlehemu. Marija je osjećala trudove pa su tražili smještaj, ali su u gradu svi smještaji bili popunjeni. Sklonili su se u spilju kraj grada, gdje pastiri sklanjaju svoje životinje za nevrijemena. Tu je Marija porodila Isusa, povila ga i smjestila u jasle (Lk 2,7). U blizini su pastiri čuvali stada, prišao im je anđeo Gospodnji i rekao: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,10-12). Pastiri su posjetili Isusa, Mariju i Josipa, a "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19)". Uskoro su se smjestili na bolje mjesto, jer se našao smještaj.
Četrdeseti dan poslije Isusova rođenja, Marija i Josip prikazali su Isusa u Hramu u Jeruzalemu, što je bio starozavjetni običaj. Prinijeli su žrtvu "kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića (Lk 2,24)". U Hramu je bio pravedan i pobožan starac Šimun, kojemu je Duh Sveti objavio, da će vidjeti Pomazanika Gospodnjega prije smrti. Uzeo je Isusa u naručje, blagoslovio Boga i prepoznao u Isusu obećanoga Mesiju. Mariji je rekao: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca! (Lk 2,35)" Time je navijestio Isusovu muku i Marijine boli.
Najstarija crkvena predaja kaže da je Majka Božja poslije Isusova Uzašašća živjela na zemlji još 25 godina i navršila 72 godine života. Neko vrijeme živjela je u Jeruzalemu, a onda je sveti Ivan apostol odveo u Efez. Život je provodila u molitvi i razmatranju o proživljenim otajstvima. Uz to je kao Majka Crkve savjetovala, tješila apostole i prvu kršćansku zajednicu, poticala ih na ustrajnost, strpljivost i odanost u vjeri u Krista koji ih čeka na nebu.
Tako je deset godina Majka Božja uz svetog Ivana proboravila u Efezu, a zatim se opet vratila u Jeruzalem, jer više nije mogla biti daleko od mjesta koja su joj bila sveta zbog uspomene na njezinog Božanskog Sina. Čim se Blažena Djevica Marija vratila u Jeruzalem obišla je sva sveta mjesta s dubokom vjerom i najvećom pobožnošću.
Isus Krist nije uzeo svoju presvetu Majku Mariju odmah sa sobom na nebo, jer je htio da ona bude još neko vrijeme kršćanima na utjehu.
Izvor teksta: