Osim svetog Blaža, malo je poznato da postoje još četiri sveta zaštitnika “specijalizirana” za bolesti grla. Upoznajmo ih!
Sveta Balbina
Vjerojatno kći bi. Kvirina, s kojim je podijelila mučeništvo i bila pogubljena u Rimu oko 130. godine. Zaštitnicom od bolesti grla postala je na osnovi vlastita iskustva. Ostalo je, naime, zapamćeno da je već u djetinjstvu patila od nesnosnih grlobolja popraćenih jakim otokom limfnih žlijezda, koje su joj deformirale vrat i otežavale disanje. Spomendan joj je 31. ožujka.
Sveti Bernardin Sijenski
Rođen je 1380. u Sieni, gdje je živeći asketski stekao i solidnu naobrazbu. Dobar glas stječe osobito tijekom epidemije kuge 1400., kada mjesecima nesebično pomaže sugrađanima i pritom sam obolijeva. Nakon sretnog ozdravljenja razdijelio je sav imetak, stupio je u franjevački red i bio zaređen za svećenika. Putujući Italijom kao propovjednik i mirotvorac, stječe silan ugled podjednako među svećenstvom i pukom. Umire u Napulju 1444. Svetim je proglašen već 1450.
Zaštitnikom od grlobolje i promuklosti postao je zahvaljujući anegdoti iz Cremone, gdje je pomagao nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretnik je od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio. Žrtvujući se tijekom kužne epidemije i oboljevši, a potoni ozdravivši, nagovijestio je svoje zagovorništvo i u odnosu na druge bolesti. Ostaje otvorenim pitanje zašto sv. Bernardin, premda bi se to očekivalo, nije uvršten i među zaštitnike od kuge. Isto tako nije jasno zašto su ga posebno prigrlili bolesnici s grudoboljama i dojilje. Racionalan odgovor i nije uvijek bitan, jer zagovorništvo svetih često određuju neke druge, teže dokučive zakonitosti. Spomendan mu je 20. svibnja.
Sveti Ignacije Antiohijski
O sv. Ignaciju Antiohijskome, kao i o većini ranokršćanskih svetaca, sačuvano je vrlo malo vjerodostojnih podataka. Rođen je sredinom 1. st. vjerojatno u Siriji, te je, usprkos robovskom podrijetlu, uspio steći izvrsnu naobrazbu. Upoznavši se s raznim religijama, vrlo brzo opredjeljuje se za kršćanstvo i postaje jednim od najgorljivijih i najobljubljenijih propovjednika, a zatim i nasljednikom znamenitih antiohijskih biskupa sv. Petra i Evodija. Zahvaljujući određenom oprezu s kojim je car Trajan progonio kršćane, Ignacije je relativno mirno doživio 65. godinu. Nakon optužbe za širenje kršćanstva najprije je podvrgnut najokrutnijem mučenju, a onda s najgorim razbojnicima i lopovima sproveden u Rim. Pritom ne samo da nije odustao od svoje vjere već je u njoj ojačao i mnoge, čak i zlikovce, pokrenuo na preobraćenje. Nakon mukotrpnog puta stiže u Rim, gdje ga proglasiše krivim i za kaznu baciše među lavove koji ga u Koloseumu, naočigled svega naroda, rastrgaše. Legenda kaže da mu je i u tim trenucima na ustima bilo Kristovo ime, za koje je oduvijek govorio da ga se, kad bi i htio, ne može riješiti jer da mu je urezano u srcu. I zaista, kaže predaja, kad su mu nakon smrti znatiželjni pogani rasporili grudi, na srcu mu je zlatnim slovima bilo zapisano: “Isus Krist”. I premda bi, s tim u vezi, bilo logično očekivati da će sv. Ignacije nadahnuti srčane bolesnike da ga prihvate za svoga zaštitnika, tradicija je skrenula u drugom smjeru. Sv. Ignacije Antiohijski u puku je prihvaćen kao pomoćnik kod grlobolja i bolesti s kožnim osipima. Kako za to ne nalazimo nikakvih racionalnih motiva, možda bi moglo biti da je svetac još kao biskup u svom kraju ili kao sužanj na putu u Rim pomagao oboljelima u nekoj epidemiji poput šarlaha ili neke dječje zarazne bolesti koja se manifestirala tim simptomima. Spomendan mu je 17. listopada.
Blaženi Marko Montegalski
Rođen je 1425. u mjestu Santa Maria in Galo, u biskupiji Ascoli Piceno. Po završetku studija medicine, koji je započeo u Perugii i završio u Bologni, ženi se i uspješno započinje karijeru. No ubrzo, spoznavši da za njega nije ni budućnost liječnika ni budućnost supruga, već život posvećen Bogu, on i žena sporazumno se opredjeljuju za duhovni život. Marko pristupa franjevcima opservantima, a supruga klarisama. O njegovu daljnjem životu malo je poznato. Iz jednog šturog zapisa saznaje se da je “uz razdiruće bolove u grlu, odbijajući bilo kakvo liječenje, umro u Piacenzi 1490.”. Stoga je postao zaštitnikom od bolesti grla. Slavi se 20. ožujka.
Izvor: Bitno.net