Articole religioase

Današnji govor Amosa i Luke je historijski i paraboličan. Miješa se realizam i karikatura. Osobe su 'tipovi': bogataš, bogata odjeća, raskošna slavlja, i najviše indiferentnost; siromah, pun rana, na zlu glasu... Siromah ima ime: Lazar. Bogataš nema. Radi diskretnosti da ga se ne osudi? U svakom slučaju izriče se veliki kontrast. Stavljene su dvije kategorije ljudi. Kao da su na jednoj strani dobri, na drugoj zli. Nešto tako se nalazi i u Magnificatu, pa u Blaženstvima. Poziv na razmišljanje.

Amosov opis napisan je pred mnogo vjekova, a ipak je i danas aktualan, pa nam izgleda kao da govori netko iz današnjih dana. Kao da bogatstvo i raskošnost ruši ljudskost i svodi ljudsko biće samo na potrošača. Znači da je čovjek jako osjetljiv, dapače i devijantan u odnosu na bogatstvo. Bogatstvo odvraća čovjeka od njegove čovječnosti i bližnjih ljudi. Čudno. Čovjeku je potreban brat, prijatelj, a opet s druge strane voli ne biti o njemu ovisan. Dapače, mnogi u bogatstvu osjećaju moć.

Prema kome je usmjerena naša briga i naše praštanje? Nema dvojbe da brigu treba posvetiti onima koji su potrebni, kao što treba praštati čovjeku koji je pogriješio. U teoriji svi se u tome slažemo, ali u praksi, kao da smo spremni brinuti o onome koji ne treba brige i praštati onome kome ne treba praštati.
Isto tako treba upozoriti da briga za nekoga, ni u kojem slučaju ne smije ga poniziti i držati ovisnim (Sjetimo se milosrdnog Samarijanca) o nama. Često ljudi tako pomažu i brinu o onima koji su ovisni i drže ih ovisnima, dok ni u kojem slučaju ne podnose niti su spremni služiti onima koji su ravni njima. Isus nam kroz dva sina, dva brata otkriva lice očevo i lice Božje.

Izgleda, ništa nije dalje od Isusovih riječi od čovjeka koji se bori za svoju slavu i svoju dominaciju nad drugima. Ako je išta trajno kroz Evanđelje vrednovano i hvaljeno jest poniznost. Dapače, može se reći da se i Bog pokazuje kao ponizni Bog. Iako vrlo često govorimo o velikom i moćnom Bogu, bliži bi bio govor o poniznom Bogu. On se trajno pokazuje kao ponizni Bog koji ljubi. (P. Varillon je publicirao knjigu s naslovom: Božja poniznost.) Poniznost ni u kojem slučaju ne znači pasivnost.

Riječi Gospodinove što ih je zapisao Luka u Evanđelju ove nedjelje, ne zvuče nimalo privlačno, ni umiljato: "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje." (Lk 12,51) U paralelnom mjestu kod Mateja (10,34) upravo se kaže: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač."

Kršćanska objava naglašava da raj nije iza nas nego pred nama – u budućnosti. Time čovjeka želi osloboditi od infantilizma i 'opsjednuća' sretnom prošlošću. Potrebno je postati odrasla osoba i uključiti se u stvaranje svoje budućnosti. Jasno, potrebno je učiti se iz budućnosti i vidjeti svjetlo za budućnost. Mi smo bića od jučer, danas i sutra.

Mt 13, 44-46
Kako izraziti tajnu, bit, narav Kraljevstva nebeskoga? Prispodoba o dragocjenom biseru i skrivenom blagu podsjeća na jezik bajki. Isus kaže: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno…”. Bog je, dakle, skriven, nije svima očit, ne stoji na putu. Ta činjenica oduvijek zbunjuje ljude. Zašto se Bog jasno ne pokaže?