Articole religioase

Naš Gospodin Isus Krist traži od nas u Evanđelju ove nedjelje unutrašnju slobodu i vanjsku iskrenost: ne trebamo se bojati ljudi, nego u radosnoj spremnosti ići našim putem u službi pred Bogom i u ljubavi prema bližnjemu. Pritom se ne trebamo plašiti javne riječi, ako se radi da zastupamo Boga i za njega svjedočimo.
Ipak ne radi li se o tom, da smo uvijek iznova na temelju ljudskih obzira zakočeni, činiti dobro? Katkad smo oprezni, otprilike prema motu: što će ona ili on kazati ili misliti, ako se tako ili drukčije ponašam?

Nitko se neće spasiti niti istinski ostvariti bez zajednice i zajedništva. Nitko neće biti prihvaćen u Božju ljubav ako ne ljubi druge osobe. Zato je cilj kršćanske religije (vjere) spasenje svih ljudi. Ne samo nekih. Isus je ušao u ljudsku povijesti da uzdigne ljudsko biće, svakog čovjeka.

Slijediti Isusa, slijediti njegov put ne znači nešto što se događa samo od sebe, što se može poduzeti i ostati isti kao prije "susreta". Prihvaćanje Isusovog puta (kršćanstva) znači prihvaćanje radikalnog obraćenja. Da bi se nasljedovalo istinski Isusa potrebna je potpuna svjesnost i odlučnost.

Tko je Isus i kakvo je njegovo značenje za nas osobno, za prošlost, sadašnjost i budućnost svijeta? Ovo je trajno pitanje koje nijedan čovjek ne može više preskočiti, i treba na njega odgovoriti. Nekada, nedavno, izgledalo je da je Isus 'umro' u - za ovu povijest, ali sada se opet događa 'povratak Isusu'. Što je to u Isusu što intrigira sve ljude u svim vremenima? Kao da nitko i nikada nije niti može dati potpun odgovor.