Stiri

Genijalne misli budućega sveca, američkog biskupa i glasovitog propovjednika Sluge Božjega Fultona J. Sheena!

Poput proroka prodro je u srca ljudi

Na propovjedi u Međugorju fra Goran govorio je poput pravih proroka, riječi koje su izlazile iz njegovi usta pogađale su mnoga srca i rijetko je tko mogao ostati ravnodušan. Za vrijeme propovjedi dobio je pljesak od vjernika kad se ispričao Isusu jer smo pogriješili kad smo zatvorili crkve u vrijeme pandemije, nastavio je u istom tonu i propovjed završio molitvom.
Otorite svoje srce da Bog preko fra Gorana posije svoju riječ u vaše srce, da ona uzraste i donese plod. Bože blagolsovio svakog gledatelja i slušatelja ove propovijedi, ispuni ga svojim Svetim Duhom da bude tvoj svijedok do kraja ovozemljskog života.

Ne činimo malu stvar kad činimo znak križa. To bi nam trebalo oduzeti dah – ali samo da bismo udahnuli ponovno, da bismo se ispunili drugim zrakom, drugim dahom: Duhom Božjim.
Ono što je elementima voda, to je gestama znak križa. Kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.) jednom je napisao: “Najosnovnija kršćanska molitvena gesta i jest i uvijek će biti znak križa.”1

Znak križa je i najčešća kršćanska molitva sve od onoga dana kad je Crkva utemeljena. Sveti Pavao govori o križu u gotovo svim svojim novozavjetnim poslanicama: “A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu” (Gal 6,14).

Biblija naučava da u kraljevstvo nebesko neće ući ništa nečisto (Otk 21,27). To očigledno isključuje proklete, koji su nečisti zato što na samrtnoj postelji nemaju milosti u svojoj duši. Oni su potpuno nesposobni ući u raj. Ali što je s onima koji umru u stanju milosti, koji su se pokajali za svoje grijehe?
“Nije nužno vjerovati u čistilište; u njega možemo i ne moramo vjerovati, baš kao i u postojanje limba.”

Učinili ste dvostruku pogrešku. Prva je u tome što ste čistilište i limb stavili na istu doktrinarnu razinu. Druga je u tome što ste rekli da u čistilište možemo, ali ne moramo vjerovati. To nije točno. Postojanje čistilišta je definirani nauk katoličke vjere. Kao katolik, morate vjerovati u postojanje čistilišta, a ako proučavate Sveto pismo i najraniju crkvenu praksu, trebali biste vjerovati u njegovo postojanje.

Ali – zar je ljudsko biće samo tijelo, zbijena gomila molekula koje će vjetar jednog ili drugog dana raznijeti?

Čini se da ne slijedi ništa. Doista, kod mrtvaca se ne može opaziti nikakav nematerijalan element koji bi preživio i izbjegao proces raspadanja. Claude Bernard je rekao: ″Pod mojim skalpelom nisam našao dušu.″ Nema je više ni u vjerskim go­vorima, pojam o duši toliko je neodređen te ne znamo kako je smjestiti u ljudskom biću. Jednako je tako napuštena srednjovjekovna predodžba o ″nebu″, gdje blažene duše kruže oko Boga, mašu­ći lagano palmama i pjevajući hvalospjeve, što je tako jednolično zbivanje da se Descartes bojao da će mu dosaditi. Uostalom, čini se da je u tome i sa­ma Crkva nesigurna, jer s jedne strane poziva na nadu, a s druge strane na pokojnike zaziva milost ″vječnoga pokoja″. Mi danas imamo puno razum­niju religiju koja hoće svoje sile posvetiti nasto­janju da na ovoj zemlji ostvari ″bolji svijet″ koji su ljudi nekoć očekivali u nebu.