Egzorcizam djece teško je razumjeti. Pa ipak, to je stvarnost. Među žrtvama Zloga ima mnogo djece. Nevina su. Nemaju grijeha. Ali Sotona pokušava zaposjesti i njihovo tijelo. I u tome često uspijeva.
Poslije egzorcizama nad jednim seljakom iz okolice Rima, život mi je postao prilično buran. Ali i monoton. Monoton zato što poslije toga prvog egzorcizma već godinama svakodnevno radim jedno te isto – egzorciziram. Obavljam egzorcizme i nad deset do petnaest osoba na dan. Svakoga dana, uključujući i blagdane.
Moja bitka jest osobna bitka protiv Sotone, bitka koju nisam tražio, zadaća koju mi je Bog povjerio po kardinalu Polettiju i koju sam prihvatio u duhu poslušnosti, prihvaćam tu bitku i onda kada je teška, strašna. Primjerice, kada sam se prvi put susreo s nečim što nisam očekivao – djetetom od nekoliko mjeseci.
Teško je to razumjeti. Pa ipak, to je stvarnost. Među žrtvama Zloga ima mnogo djece. Nevina su. Nemaju grijeha. Ali Sotona pokušava zaposjesti i njihovo tijelo. I u tome često uspijeva. Opsjednuće, ponekad, počinje još dok je dijete u majčinoj utrobi. Strašno je to, ali je tako.
Događa se da neki čarobnjak ili vračar nabaci urok na ženu s nakanom da pogodi i dijete koje nosi u krilu. I, nažalost, ponekad u tome uspije. To je neobjašnjivo, ali se urok ukorjenjuje, jasno je da je to nešto što Bog dopušta.